U okviru različitih kulturnih modela prezentovanih preko odevnih predmeta, izložba Zagonetka uniforme posmatra odeću s polazišta vizuelne kulture kao specifičnog sredstva komunikacije. Kao segment vizuelne umetnosti, uniformnost odeće imala je važnu ulogu u građanskom samopredstavljanju, konstituisanju sadržaja privatnog i profesionalnog života, reprezentaciji vladara, vojske, istorijskih ličnosti, nacionalnih ideja… Odeća neosporno može da sakriva, ali i otkriva identitet pojedinca. Umetnička interpretacija uniforme (ili odevnih predmeta) ovekovečena je u brojnim radovima naših renomiranih umetnika, koji svojom autentičnošću grade mnoštvo zagonetnih likova koje bismo mogli razvrstati po društvenim kategorijama kojima pripadaju.
Olja Ivanjicki: Izabela D’Este u ružičastoj sobi (1967)
U pitanju je portret Izabele D’Este, rađen prema crtežu Leonarda da Vinčija, koji je nastao oko 1500 godine, a danas se nalazi u Luvru. Izabela D’Este bila je istaknuta kulturna i politička ličnost, jedna od najvećih ženskih mecena u istoriji. Poznata je po tome što je dvor u Mantovi učinila mestom okupljanja najeminentnijih naučnika i umetnika italijanske renesanse. U skladu sa slikom i crtežom čuvenog italijanskog umetnika Da Vinčija, Olja Ivanjicki Izabelu prikazuje u profilu, aristokratskog držanja, u odeći koja nagoveštava „dres kod“ tadašnjih renesansnih dama iz visokih krugova. Jedinstvena i prepoznatljiva figuracija, fantastika, magija i poetski realizam novog tipa neke su od ključnih odrednica slikarstva Olje Ivanjicki. Na slici je prikazan nadistorijski trenutak, s pogledom koji najpre ide unazad, sve do Leonarda da Vinčija, a potom napred, do savremenog sveta. Ikonografiju slikarke odlikuje originalni likovni jezik, izražen novim figuracijskim sklopovima.
Lazar Vozarević: Kraljevska porodica (1958)
Na slici su predstavljene figure kraljevske porodice sa insignijama koje reprezentuju atribute vlasti: kruna, plašt, žezlo i vladarske odežde inspirisane vizantijskom umetnošću, ali stilizovane kubistički – prema uzoru na plavu fazu Pabla Pikasa. Ova slika tročlane kraljevske porodice nastala je u periodu u kom je u Vozarevićevim delima primetna sinteza kubizma i srpske vizantijske tradicije, pri čemu klasične ikonografske teme referišu na slikarske stilove savremene umetnosti.
Aleksandar Luković Lukijan: Govornik/Orator (1959)
Stvaralaštvo Aleksandra Lukovića Lukijana blisko je duhu nadrealizma, što na likovnom planu podrazumeva pristup suprotan realističkom maniru oponašanja stvarnosti. Na slici pod nazivom Govornik vidimo oratora u odevnom predmetu koji pripada periodu Rimskog carstva. Toga u starom Rimu nije bila samo odevni predmet (zapravo je to najmanje bila), već poruka sa posebnom simbolikom. Pre svega, bila je oznaka društvenog ranga, jer su je nosili isključivo rimski građani. Bio je to potreban, ali ne i dovoljan uslov, jer je nisu bili dostojni svi rimski građani, pa je tako, osim na društveni rang, upućivala i na poseban profesionalni i društveni status. Nosili su je vladari, članovi Senata, konzuli, i naravno, filozofi i čuveni oratori. Zbog načina na koji se obmotavala oko tela, tako da se ostatak tkanine prebacuje preko levog ramena čineći desnu ruku slobodnom, jasno je da nije bila predviđena za bilo kakav rad osim umnog. I orator na slici Aleksandra Lukovića Lukijana zagledan je u visine, dok je dekor koji ga okružuje imaginaran i simboličan, sa nekim detaljima modernog sveta i pticom feniks, metaforom ponovnog rađanja.
Ljubodrag Janković Jale: Suđaje (1999)
Čovek je oduvek, uprkos svim naporima da utiče na sopstvenu sudbinu, imao osećanje da su one životno najvažnije stvari (rođenje i smrt, sreća i nesreća) u rukama natprirodnih bića. Tako su u kulturi stare Grčke bića zadužena za ljudski usud i dužinu veka smrtnika bile Mojre (Klota, Lahesa i Atropa), u kulturi starog Rima to su bile Parke (Nona, Decima i Morta), a u staroslovenskoj mitologiji – Suđaje.
Suđaje (suđenice ili rođenice), demonska bića, proročice, određivale su sudbinu novorođenog deteta, najčešće treće noći od rođenja. Na slici Ljubodraga Jankovića Jalea ove tri suđaje, izgledom stamene i monumentalne, podsećaju na ženske skulpture u stolama, rimskim tunikama – haljinama, preko kojih je prebačen ogrtač (palla), koji, slično muškim togama, pokriva jednu ruku i grudi. Centralna ženska figura, u belom, pandan je Kloti ili Noni, kao suđaja koja plete nit života, dok su s njene leve i desne strane suđaje od kojih jedna određuje dužinu te niti, a druga je preseca. Na slici je očito preplitanje slovenske i rimske mitologije.
Milić od Mačve: Mačvani odvlače žito za Užičku republiku (1966)
Slikar Milić Stanković, poznat pod imenom Milić od Mačve, jedan je od značajnih srpskih slikara XX veka. S obzirom na to da njegovim stilom dominira figurativni nadrealizam, neretko su ga zvali srpskim Salvadorom Dalijem.
Prepoznatljivi motivi Milića od Mačve jesu užarena neba, lebdeći balvani, plamteće lopte i sante leda. Upravo takvo, karakteristično užareno nebo vidimo na slici Mačvani odvlače žito za Užičku republiku, koja je deo postavke izložbe Zagonetka uniforme. Kao dominantan deo slike, nebo je oslikano vrtlogom boja, od svetlonarandžaste preko tamnijih nijansi narandžaste, do jarkocrvene, tamnocrvene i bordo boje sa nijansama ljubičaste, čime se naglašava uključenost prirode u dramatičnost ljudske sudbine. U donjem delu slike prikazan je seoski put kojim se kreće kolona na čijem su čelu vojnici NOB-a, tj. partizani u šinjelu, dok ih u stopu prate mačvanski seljani sa stokom i zaprežnim kolima.
Dela Milića od Mačve karakteriše obilje simbola i višeslojnost poruka.
Dragutin Cigarčić: Vitez
Viteški oklopi karakteristika su srednjovekovnih ratnika i kao takvi s vremenom su evoluirali od jednostavnih lančanih pancira do složenih i teških pločastih oklopa u poznom srednjem veku. U 15. veku pločasti oklop postaje standard, s potpunom zaštitom tela kao što je prikazano na slici Dragutina Cigarčića. Ovi oklopi su izrađeni od kaljenog čelika i precizno oblikovani da odbijaju udarce.
Zoran Petrović: Don Kihote (1957)
Zoran Petrović, renesansna pojava u našoj kulturi, bio je slikar, vajar, pisac, pedagog, redovni profesor Akademije likovnih umetnosti u Beogradu. U njegovoj vajarskoj veštini oseća se snažni duh umetnika i strasna usmerenost volje da ukroti elemente i ispriča nam zanimljivu priču kroz kombinaciju brušenog i poliranog metala oštrih ivica i simboličnih, detaljno razrađenih elemenata. Upravo takvu priču srećemo na njegovoj skulpturi Don Kihote, koja predstavlja prikaz legendarnog lika iz slavnog remek-dela Migela de Servantesa Maštoglavi idalgo Don Kihote od Manče. Kontrast sjajnih površina elementarnih oblika kakvi su krug, lopta, pravougaone površine, i detalja na figuri srednjovekovnog viteza, poput ulubljenog štita i predimenzioniranog koplja, kao i onih na klonulom konju Rosinantu, doprinosi imaginativnoj umetnikovoj interpretaciji Viteza tužnog lika.
Mića Popović: Čekaonica 2. razreda (1977)
Mića Popović kao umetnik kreativno je promišljao mogućnosti multimedijalnog izraza u žanrovskom slikarstvu, kako je sam nazivao svoja dela nastala sedamdesetih godina prošlog veka. Umesto tradicionalnog uljanog slikarstva, na svojim platnima velikog formata kombinovao je tradicionalne slikarske tehnike sa lepljenim dnevnim novinama, drvenim sanducima, koferima i mnogim drugim predmetima koji su iz stvarnosti ušli u umetničko delo, kao što se vidi na izloženoj slici. Slika Čekaonica 2. razreda deo je ciklusa koji pripada njegovom slikarstvu prizora. Poruka koju umetnik upućuje svojevrsna je provokacija, pa je najpre, sedamdesetih godina, dočekana od partijske birokratije s nepoverenjem i suočila se s oštrim ideološkim osudama i zabranama.
Mladen Srbinović: Gitarista (1972)
Mladen Srbinović slikar je poetsko-fantastičnog žanra, sa širokim osloncem na svet mitologije, legendi, bajki i narodnih skaski iz kojih crpi svoju inspiraciju. Na slici dominiraju dva lika muzičara, gitarista, frontalno postavljenih figura, u složenoj, dinamičnoj kompoziciji. Srbinović je izraziti kolorista, te je prisutan kontrast tonova jarkog hromatskog intenziteta, sa naglašenom ružičastom, ljubičastom i narandžastom bojom.
Majda Kurnik: Tri svirača (1963)
Iako je polazna tačka slikarstva Majde Kurnik bila realističnost, na ovoj slici ona osobenim postupkom likovnog izraza daje specifičnu atmosferu u kojoj preovladava poetsko i nestvarno. Koloritna rešenja su svedena, bez ekspresivnih detalja.
Momčilo ‒ Moma Antonović: Povratak egzekutora
Momčilo Antonović, slikar ekspresivnog izraza, svoj umetnički senzibilitet izražava bogatim koloritom i dramatičnom formom. Njegovu sliku Povratak egzekutora odlikuje kompozicija bogate polihromije i energičnih poteza. Dinamika linija doprinosi emotivnoj ekspresiji jednog tako dramatičnog čina kakav je čin egzekucije.
Snežana Pešić Rančić: Iz prošlosti (2020)
Inspirisana istorijskim susretom kralja Aleksandara Karađorđevića i Kemala Ataturka (oktobra 1933. kralj Aleksandar posetio je Ataturka u Istanbulu), Snežana Pešić Rančić predstavila je ova dva vladara tako što je podvukla različitost njihove prezentacije: iako su jedan pored drugog, deluju nezainteresovano za prisustvo onog drugog, pogleda usmerenih napred, kao da poziraju za fotografiju, pri čemu su obučeni sasvim različito: kralj Aleksandar je u vojničkoj oficirskoj uniformi, oslonjen na štap od mahagonija sa zlatnom drškom, dok je Ataturk u građanskom odelu, po tada poslednjoj britanskoj modi (kaput, kravata, cilindar). Čitava postavka figura nosi ironični osvrt, jer je identitet istovremeno i transparentan, prepoznatljiv, ali i maskiran gotovo kataloškom pozom prezentacije kostima. Umetnica, inače naklonjena multimedijalnom pristupu, ovde koristi neobičnu kombinovanu tehniku: akrilik nalepljen na pvc providnu foliju velikih dimenzija u kombinaciji sa lepljivom trakom (fizelinom).
Nikola Bešević: Bez naziva
Nikola Bešević je bio poznat po svojim slikama mrtve prirode, na kojima je evidentna njegova sklonost ka bogatom koloritu i ekspresivnim potezima. Na izloženoj slici predstavljene su afričke ritualne maske i totemske životinje (totemi). Maske u Africi igraju važnu ulogu u ritualima i ceremonijama sa različitim namenama. Takođe, maska kao kompleksan simbol sadrži tri aspekta: izraz, sadržaj i značenje.
Anđelka Bojović: Slika (1990)
U pitanju je slikarkina interpretacija čuvene slike Antoana Vatoa Mezetin sa gitarom (nastale 1718‒1720. godine). Ovaj lik iz italijanske Komedije del arte bio je česta tema francuskog rokoko slikarstva, zbog svog živopisnog kostima i podjednako živopisnog karaktera: prevrtljiv, zavodljiv, slatkorečiv i zaljubljiv. Anđelka Bojović predstavlja ga u tipičnom kostimu, prugaste jakne s raskošnim belim okovratnikom i prugastih pantalona do kolena, beretkom jarkih boja, u pozi zanetog pevača koji sebe prati na gitari.
Kosta Bradić: Na doručku (1981)
Kosta Bradić je slikar poznat po svom nadrealističkom izrazu. Njegova dela obiluju simbolikom i mističnim motivima, a bogata koloristička paleta čini ih vizuelno upečatljivim i intrigantnim.
Godine 1953. Bradić je bio jedan od osnivača čuvene umetničke grupe Medijala, koja je okupljala slikare, pisce, arhitekte. Njeni članovi su težili spoju tradicionalnih vrednosti sa savremenim umetničkim tokovima. Pored njega, članovi su bili Olja Ivanjicki i Milić od Mačve, čije slike su takođe prisutne u postavci izložbe Zagonetka uniforme.
Vojna uniforma
Istorijski posmatrano, osnovna namena vojne uniforme bila je da vojnike zaraćenih strana učini prepoznatljivim, kao i da zaplaši neprijatelja tokom borbe, zbog čega je ponekad kreirana tako da ostavi snažan utisak. Ne manje važna namena bila je skrivanje od neprijatelja, pa su se kao faktor kamuflaže, nekada i sada, koristile boje prisutne u prirodi: maslinastozelena, zelena, maskirna i siva. Takođe, uniforma može biti svečana i imati ceremonijalni karakter, kada se oblači na prijemima i paradnim događajima.
Idejna rešenja uniformisanih realnih, nadrealnih i apstraktnih figura vidimo u nekim likovnim ostvarenjima prisutnim u izloženoj kolekciji.
Nikola ‒ Koka Jovanović: Ratnik, skulptura u bronzi
Bogoljub Boba Jovanović: U punom sjaju
Radislav Trkulja: Ratnik od slame
Milan Blanuša: Vojnik pije pivo
Zdravko Joksimović: Čija ovo uniforma?